Vrste ljepila

Vrste ljepila

Kompletan asortiman UHU-a

Mokra ljepila

 

Mokra se ljepila nanose samo na jedan dio onoga što se lijepi. Taj se dio odmah prislanja na drugi dio. Dijelovi se moraju držati zajedno dok otapalo ne ispari. U ljepilima bez otapala ta je tvar voda. Mokra ljepila najbolje se suše kad se koriste na materijalima s otvorenim porama.

 

kliknite ovdje za više informacija o ljepilima koja sadrže otapala

 

Kontaktna ljepila

 

Kontaktna ljepila nanose se na oba dijela koji se lijepe. Nakon naznačenog vremena isparavanja dijelovi se spajaju i stvara se trenutna veza koja je brzo otporna na naprezanje.

 

kliknite ovdje za više informacija o kontaktnim ljepilima

 

Reaktivna ljepila

 

Reaktivna ljepila su ljepila koja se stvrdnjavaju kao rezultat kemijske, fizikalne ili katalitičke reakcije. Ovisno o vrsti reakcije, ova ljepila mogu biti jednokomponentna ili dvokomponentna.

 

Jednokomponentna reaktivna ljepila

 

To su ljepila koja, ovisno o vrsti, reagiraju na vlagu, UV zračenje ili kisik (aerobna ljepila) ili pak na nedostatak kisika, primjerice prilikom uporabe metalnih iona (anaerobna ljepila). Prilikom korištenja jednokomponentnih ljepila proizvod se nanosi na jedan dio. Reakciju odmah pokreće druga reaktivna komponenta prisutna u okolnom području ili na drugom dijelu onoga što se lijepi.

 

kliknite ovdje za više informacija o reaktivnim ljepilima

 

Dvokomponentna reaktivna ljepila

 

To su ljepila koja su, ovisno o vrsti, sastavljena od komponenata u tekućem stanju, u obliku paste ili u obliku praha. Komponente se obično moraju pomiješati u točno navedenom omjeru. Moraju se upotrijebiti brzo jer imaju ograničeno vrijeme djelovanja. Trenutno se počinju stvrdnjavati. Vrijeme sušenja ovisi o vrsti ljepila i temperaturi. Dijelovi se moraju držati na mjestu sve dok se ljepilo potpuno ne osuši.

 

kliknite ovdje za više informacija o reaktivnim ljepilima

 

Ljepila za vruće ljepljenje 

Dostupna su u obliku štapića, paste, praha, granula, mreže i folije. Ne sadrže otapala. Obično nije potrebno miješanje ili doziranje. Otapaju se primjenom vrućine.

To se može obaviti na samom mjestu lijepljenja (na primjer glačanjem furnira) ili tako da se pištoljem za ljepljenje nanese vruće ljepilo na dijelove koje treba spojiti.

Ljepila za vruće ljepljenje tope se na temperaturi od 110°C (UHU LT 110 pištolj) ili na više od 220°C (drugi sustavi).

 

 

Ljepila osjetljiva na pritisak

 

Ostaju trajno ljepljiva.

Upotrebljavaju se gdje god je spoj samo preivremen i gdje ga je poslije potrebno razdvojiti. Ljepila osjetljiva na pritisak obično se koriste u obliku ljepljive folije ili traka te obostrano ljepljivih traka i jastučića, kao i na papirima za obavijesti i samoljepljivim naljepnicama i folijama.

 

Natrag zum Seitenanfang

Preporuči prijateljima